Povijest karaktera
Red Hat - karakter popularne bajke za bebe. Priča o djevojčici koja je upoznala u šumi sa sivim vukom vodi korijene u vrijeme srednjeg vijeka. Tada su se pojavile prve narodne verzije nevjerojatne naracije. Zapadni i ruski pisali su sudjelovali u književnoj obradi parcele.Povijest stvaranja karaktera
Bajka od avantura djevojke koja je upoznala vuka, već je davno. Takva parcela je prebačena u usta usta srednjovjekovne Italije i Francuske. U srednjoj Europi ova priča je distribuirana iz XIV stoljeća i uživala u popularnosti bez presedana. A u različitim zemljama sadržaj košare djevojčice varirala. Dakle, na sjeveru Italije, djevojka je otišla na baku svježom ribom, u švicarskim legendama - s mladim sirom, u Francuskoj u košarici unuka - pite i naftu.
Zemljište je bilo sljedeće: Majka traži malo kćeri da posjeti baku koja živi na drugom rubu šume. Djevojka bi trebala pripisati poslasticu za rodbinu. U šumi se heroina suočava s sivim vukom (u nekim izvedbama, bajke - s kratkim ili ogromnim). Budući da vjerujete, unuka govori strancu, gdje ide. Zatim u glavi vuka sazrijeva plan - lik se žuri do kuće bake.
Sivi zlikovac ubija nesretnu ženu i iz njega priprema večeru, a krv stare žene služi kao osnova za piće. Između posla, vuk se kreće u odijelo žrtve, pada na krevet i čekao ništa sumnja. Kada djevojka dođe u kuću, vuk je ljubazno poziva na kušanje mirisnog ručka. Mačka, koja je vidjela ono što se događa ranije s vlastitim očima, pokušava upozoriti glavni lik, ali antagonist baca u životinjske drvene cipele i ubija.
Zatim, vuk nudi naivnu djevojku da se svlači i legne s njim u krevetu. Unuka ispunjava ovaj zahtjev bacanjem njezine odjeće na kamin. Zatim se slijede pitanja djeteta, zašto "baka" izgleda tako čudno. Vuk se nadigra na djetetu i zacjeljivao svoju žrtvu. U nekim (rijetkim) verzijama, djevojka može pobjeći.
U XVII francuski pisac Charles Perra odlučio je reciklirati ovu narodnu bajku. Budući da je pripovjedač usredotočen na dječju publiku, isključio je iz izvorne naracije kanibalizma, a također je uklonio priču povezanu s ubojstvom mačke. Autor je obukao bezimenu djevojku na Scarlet Cap-pratilac i nazvao ime crvenog šešira. Takav Chep za vrijeme pisanja radova je već bio izvan mode u gradovima, ali je također bio popularan među seoskim stanovnicima.
Charles Perca je stvorio vlastitu verziju bajke, a također je dostavio tekst moralnog, izražavajući glavnu ideju o zavjeri i suštini bajke - djevojčice koja krši pravila ponašanja, gorko plaća za njezinu krivolity. Po prvi put, esej francuskog klasika objavljen je 1697. - Perrah je uključivao ovaj rukopis u zbirci "Priča o majčinoj guzi".
Na početku XIX stoljeća, njemačke bajke, braća Wilhelm i Jacob Grimm, ponudili su dječju publiku novu književnu konverziju. Fairy Talesmen uklonio je motive o odnosu između podova, koji su odražavali bajku krede i obdali priču sa sretnim završetkom: Woodcuters, koji su prošli, čuli buku, provalili su u kuću i izrezali vukove trbuha sa škarama, oslobađanjem i bakom i unukom.
Književne krune primijetile su da se takva linija može posuditi iz knjige druge djece pod nazivom "Wolf i sedam mačaka", kao i iz komada njemačke romantike Ludwig Tike "Život i smrt crvene kape", nastao je 1800. godine. U novom tumačenju braće Grimm, junakinja ne ometa nikakvu pristojnost, već majku majke koja je upozorila kćer, koja se ne može priopćiti sa strancima i okrenuti se s ravne ceste.
U Rusiji, prijevod parcele bio je angažiran u književnom kritičaru Peter Polevoy, koji je pokušao sačuvati prvobitno značenje koje je stvorilo braće Grimm. Književna obrada parcele, koju je napravio ruski klasični Ivan Turgenev, stekao je posebnu popularnost. Tu su i prijevodi i drugi autori. U različito vrijeme, slike na bajke napravljene su poznatih umjetnika.
Biografija i slika crvenih šešira
U urednicima Charlesa Perro i braća Grimm, nije naveden detaljan opis izgleda, dob i karakteristike junakinja nisu navedeni. Prema tekstu, to je djevojčica koja živi u selu na rubu šume. Tradicionalno, umjetnici prikazuju dječju plavušu, sa slatkim značajkama lica. Junaina je odjevena u crvenom kabanom s kapuljačem ili u crveni glavu. Slika djevojke je jednostavna i naivna, što je karakteristično za njezine mlade dobi.Bajka počinje s činjenicom da majka traži malo kćeri da pripisuje baku koja živi na drugom kraju šume, hoteli. Žena upozorava djevojku da na putu ne bi trebala zaustaviti i razgovarati sa strancima. Mala junakinja napušta kuću i uskoro na šumskom putu susreće sivi vuk. On je zainteresiran gdje se šalje crveni šešir. Djevojka ne skriva da odlazi posjetiti svoju baku.
Wolf kaže zbogom djevojci i brzo glava u kuću stare žene. Tamo jede baku, stavlja joj odjeću i shepe, naočale i spada u krevet, čekajući dolazak malo junakinje. Nakon što je došao do rođaka, crvena kapa ne primjećuje neobičan izgled "bake". Ali nakon što je vidjela "staru ženu" bliže, djevojka pita zašto izgleda tako neobično. Vuk, uzimajući ovu priliku, napao junakinju, jede i zaspi.
Uskoro, baka kuća prolaze drvosječe (drvosječe). Čuju glasno hrkanje - vrata su ostala otvorena. Vidjevši vuka s nadutim trbuhom, drvosječi razbijaju trbuh vuka, a odatle su redak šešir i baka neozlijeđeni. Postoje opcije za uštedu lovaca ženskih znakova (ili lovca). Bajka zadržava popularnost danas. Fraze heroja postali su poznati citate.
Red Hat u filmovima
Godine 1977. na ekranu je objavljen sovjetski glazbeni film "oko crvene kapice. Nastavljaju staru bajku. " Uloga glavnog karaktera provela je 10-godišnja glumica Yana Poplavskaya. Radnja slika se razlikovalo od klasične verzije - dva vuka u jednom kad jednom lovi na djevojci, ali se ispostavilo da su ljudi opasniji i zli ovih grabežljivih. A već najrežiji šešir mora štititi vukove od napada lokalnih stanovnika. Film uključuje vokalne skladbe, među kojima je pjesma glavnog karaktera bila posebno popularna (sastav je izveden od strane 8-godišnjeg Olga Božić).
U narednim godinama objavljuju se razne redateljske verzije europske bajke. U osnovi, radnja je predstavljena u užasnom žanru ili trileru. Radnja crvene kapice često se pojavila u sovjetskoj animaciji - prvi crtić na temelju bajki izašao je 1937. godine. Zabavno promišljanje nevjerojatne pripovijesti se uvodi u animacijsku traku od 1958. godine "Petra i Red Hat", gdje sovjetski pionir plovi junakinom. U 2012. godini zasloni su izašli na komediju rusku glazbenu "crvenu kapu".
Zanimljivosti
- Prema istraživanju, narodna parcela bila je i drugi vuk, ali je zaboravljen ovaj nesretni grabežljivac, utapanje junakinja u kipućoj smolu, zaboravljena je.
- U Schwalme instaliran je spomenik crvenoj kapici i sivom vuku. U ovom njemačkom gradu nalazi se tradicija: na blagdane, djevojke nose grimizne ogrtače, a momci - maske vukova.
- Skulpture heroine također se nalaze u Münchenu, Yalta, Berlinu i drugim gradovima.
Bibliografija
- 1697 - "Crvena kapica"
- 1800 - "Život i smrt crvenog sretnog"
- 1810 - "Crvena hauba"
Filmografija
- 1937. - "Crvena kapica" (SSSR)
- 1958. - "Petar i Red Cap" (SSSR)
- 1977. - "O crvenom haube. Nastavak stare bajke "(SSSR)
- 2011 - "Crvena kapica" (SAD)
- 2012 - "Crveni kapica" (mjuzikl) (Rusija)