Biografija
Eleanor galperin, poznat pravim poznavateljima strane proze pod nazivom bara GAL-a, još uvijek se smatra jednim od najboljih prevoditelja Radova Alber Kama, Richarda Oringtona, Antoine de Saint-Exupery i James AldRjj sa francuskog i engleskog jezika Moderni ruski.Književni kritičar i urednik desetak poznatog Romana razvili su vlastite principe rada sa tekstom i 1972. objavio knjigu "Riječ življenja i mrtvih. (Iz "malog princa" do "broda budala") ", koji je sada relevantni priručnik za nastavu i uključuje glavne tačke teorije prevođenja.
Djetinjstvo i mladi
Eleanor Yakovlevna galperin rođena je u Odesi 27. aprila 1912. u porodici obrazovanih ruskih intelektualaca. Otac Jacoba Isaakoviča, jevrejski terapeut židovske nacionalnosti imao je široku praksu koja je omogućila najbližu rodbinu da se presele u Moskvu.
Nakon hapšenja 1937. i 1950. godine, spot nepouzdanosti pala je na čitav rod Halperina, a majka Frederica Aleksandrovna koštala je mnogo napora da dobiju posao u Komesarijatu Finansiju Sovjetskih ljudi i određuju kćer u uredničkom i izdavačkom institutu.
Kada se obrazovna ustanova raspustila, Eleanorina se prebacila na univerzitet specijaliziran za pedagogiju i preuzela je studiju strane literature, paralelno savladati engleski i francuski jezik.
Kreativnost iz djetinjstva bila je fascinirana Halperin, a kao školska gomila je napisala nekoliko pjesama. U studentskim godinama, nastavljajući književne eksperimente, djevojka je počela pisati prozu, a 1930-ih bi mogle objaviti vlastiti rad u popularnim tiskanim publikacijama.
U diplomskoj školi, Eleanor je branila svoju tezu, obuhvaćena biografijom i kreativnošću francuskog pjesnika Artur Rembo i u statusu obrazovanog autora počeo se redovno pojaviti u periodima sa člancima o klasičnoj i modernoj vanjskoj literaturi.
Prije početka velikog patriotskog rata, djevojka koja je u publikacijama počela koristiti pseudonim Nora Gal, uredništva časopisa "Strani literatura" upućena za pisanje članka o novom proizvodu Antoine de Saint-Exupery "Planet ljudi ". Zbog iznenadnog napada fašista, rad nije objavljen, ali djevojka je ostala pod jakim dojmom za čitanje i ostala u iščekivanju novih knjiga francuskog autora.
Prijevodi i uređivanje
Situacija je bila teška i da bi zaradio novac, Nora je radila na štamparskom institutu i predavao i seminare o stranoj literaturi 20. stoljeća. U slobodno vrijeme ona, ne posjeduje sposobnosti poliglota, pročitajte originalne knjige i preveli ih na ruski s rječnikom. Nesigurni u svom talentu, prvo gal u prvom trenutku nije pokazao ta djela, a oni dugo prašili u kutiju stola.Situacija se promijenila nakon što su Nones dali francusku knjigu "Mali princ", čiji je autor nekada fascinirao mladog učitelja. Nakon čitanja posla, gal u kratkom roku napravio je književni prevod i nakon nekoliko nedelja pokazao je nacrt bliske devojke.
Opći napori žene uredili su vodeći književni časopisi, ali prije 1959. godine niko nije htio ispisati rad Eleanore. Tek nakon što je Gal postao profesionalni prevodilac i građani SSSR-a uz pomoć čitanjem knjiga engleskog, američkog i francuskog autora, objavljeno "malim princom", uzimajući u obzir sve zahtjeve i želje rupe.
S vremenom je sama profesionalni pisac počeo odabrati radove i prestati obavljati narudžbe izdavača knjiga, novina i časopisa. Preferirajući moderan rad s uzbudljivom pričom, Gal je preveo priče čuvenog tvorca "iznad pita" Jerome D. Sallinger, priča o malog spisatelja Harper Lee "Kill Mockingbird" i desetine fantastičnih knjiga popularnih stranih autora.
Naravno, nije li sav rad izdavača torba odmah odštampan, neki romani za duže vrijeme prašine na policama prije sovjetskih ljudi dobile su priliku da ih pročitaju. Takva je sudbina pretrpjela "brod budala" Katarina Ann Porter "Krysolova" Nevila zatvorena, "voliš li brahms?" Francoise Sagan i "Dnevnici" Roman Rollan.
Bilo je mnogo bolje u vezi s predmetima sa knjigama za djecu i odrasle, u kojim se gal uspješno primjenjuje temeljne principe za uređivanje. Izdavači su rado objavili romane Aleksandra Duma, Theodore sušilo, glavne trske i Herbert Wells, koji su prošli kroz ruke već poznatog prevoditelja.
Akumulirano iskustvo NORE-a bilo je izloženo mukotrpanskoj analizi, a 1972. završio rad na teorijskom radu, poznat kao "Riječ živih i mrtvih". U njemu je Eleanor vodio primjere pravilnog i nepravilnog rada sa jezičkim materijalom i protestirali su protiv upotrebe ureda i neprimjerenih stranih riječi.
Prvo izdanje bilo je rasprostranjeno i djelomično je ispisano u časopisu "Nauka i život". Međutim, GAL nije prestao da radi i 1979. godine uvede čitače novu verziju, dopunjenu šefu poglavlja "Čarobnjaka". Gledanje prijevoda Matrai Literatura Evgenia Davydovna Kalashnikova, Natalia Albertovna Volgin, Nina Leonidovna Daurosas i drugi, autor je naglasio prirodnu jednostavnost ruskog i radionice sa vlastitim imenicama "govoreći".
Kao rezultat toga, knjiga je postala korist za radnu površinu za početnike prevoditelja i prenosila je 8 puta do 2015. godine. U najnovijem opcijom pojavili su se novi dodaci, a članak je bio uključen u rad Julian-ove "tri CAMI", analizirajući književno iskustvo Halperina, te biografski esej Oblona Risa, koji su govorili o ličnom životu i radu Glavni autor.
Lični život
Nora Gal je živio dug, ali prilično usamljen život i samo jedan dan bio je oženjen. Izabrani je bio mladi filolog Boris Kuzmin, koji se polustrakuje sebe nazvao direktnim potomkom Waltera Scota.
Prije početka velikog patriotskog rata, ljubavnici legalizirali su vezu, a ubrzo nakon što se ova Nora rodila kćer Edwardu. Ova neobična imena imena primila je u čast bliskog prijatelja porodice Edwarda Kabalevskaya, a šala se odmah pojavila u književnom društvu da su stariji i najmlađi Eddy okruženi.
Nakon smrti supruga, pucali fašisti u bitnicima u blizini Smolensk 1943. godine, sam gal odnio malom djetetu i zaradio novac za predavanja i provoditi praktičnu obuku.
Postati poznati prevoditelj, Nora se naseljavala u komunalnoj službi Moskve, a samo desetak godina mogao bi zaraditi vlastiti stan. Finansijsko blagostanje nije opustilo ženu, još uvijek je radila u 14 sati dnevno s pauzom za spavanje i kratke šetnje.
Kćerka, odgajana u takvoj situaciji, nije mogla prodrijeti u udarci kreativnog duha i na kraju pedagoškog zavoda postao je urednik, kritika i član tima književnog magazina.
Smrt
Nora Gal nije postao 23. jula 1991. godine, a na zahtjev rođaka, razlog za njenu smrt nije objavljen.U znak sećanja na poznati prevodilac, kolege i navijači izdali su kolekciju koja sadrži sjećanja, članke, stihove, slova i bibliografiju, a 2012. godine nas nasljednici Edwarda i Dmitrije Kuzmina uspostavio nagradu Gal Nori, predata autorima najboljeg Engleski-ruski prijevod male proze XX-XXI vekovima.
Bibliografija
- 1935. - "Priča o prijateljima"
- 1936. - "Smrt heroja" R. Koldington "(članak)
- 1938. - "France Ellens" (članak)
- 1945 - "Šta je uvrijedio Sonya S.?" (članak)
- 1959. - "Osjećaj partnerstva" (član)
- 1960 - "iznad mogućeg" (član)
- 1963. - Antoine de Saint-Exupery (članak)
- 1972 - "Reč uživo i mrtva"
- 1973 - "Na noževima" (članak)
- 1975 - "A o uredu" (članak)
- 1991. - "Škola kašna" (članak)
Prijevodi
- Ray Bradbury "obala na zalasku sunca", "Mešalica za beton"
- Jack London "Pearls Pearls", "avantura u zračnom okeanu"
- Charles Dickens "opsednut ili duhovnik"
- Herbert Wells "Hrana bogova"
- Edgar Allan na "žabi", "Jesen kuća pečara"
- Colin McCalow "Peva u trnju"
- Catherine Ann Porter "Brodske budale"
- Richard Obington "Smrt heroja"
- Antoine de Saint-Exupery "Mali princ", "Planet ljudi"
- Albert Cami "String"